Mačke u dvorištu Manastira Svetog Nikole na Kipru dok monahinja brine o njima.

Manastir Svetog Nikole na Kipru – neverovatna priča o mestu koje mačke čuvaju već vekovima

Manastir Svetog Nikole na Kipru – Kada se približite kamenim zidinama ovog neobičnog manastira na jugu Kipra, prvo što ćete primetiti nisu zvonik, stare ikone ili miris tamjana. Dočekaće vas mačke.

Neke bezbrižno spavaju na toplom kamenu, druge se protežu ispod maslina, a pojedine radoznalo posmatraju svakog novog posetioca kao da su upravo one pravi domaćini ovog mesta. Njih ima na stepenicama, uz drevne zidove, u dvorištu i među cvećem koje pažljivo neguju monahinje. Ovde mačke nisu prolazni gosti niti turistička atrakcija – one su deo istorije koja traje više od šesnaest vekova.

Upravo zato Manastir Svetog Nikole (Agios Nikolaos ton Gaton) važi za jedno od najneobičnijih mesta na Mediteranu. Njegova priča spaja istorijske činjenice, lokalna predanja i vekovnu povezanost ljudi i mačaka. Bez obzira na to dolazite li zbog istorije, vere ili jednostavno zato što volite mačke, teško ćete ostati ravnodušni pred mestom gde su ove životinje postale simbol čitavog manastira.

Gde se nalazi Manastir Svetog Nikole?

Manastir se nalazi na poluostrvu Akrotiri, oko petnaest kilometara zapadno od Limasola, u blizini poznatog Akrotirskog slanog jezera. Okružen je mediteranskim rastinjem, maslinjacima i otvorenim kamenitim predelima koji gledaju prema moru.

Za razliku od najposećenijih turističkih lokacija na Kipru, ovde vlada potpuno drugačija atmosfera. Umesto gužve i buke, čuju se ptice koje dolaze na obližnje slano jezero, povremeno zvono sa crkve i tiho mjaukanje mačaka koje slobodno šetaju između posetilaca.

Zbog takvog okruženja mnogi kažu da je ovo jedno od najmirnijih mesta na celom ostrvu.

Jedan od najstarijih manastira na Kipru

Istoričari smatraju da je manastir osnovan početkom IV veka, u vreme kada se hrišćanstvo ubrzano širilo Rimskim carstvom. Zbog toga se često navodi kao jedan od najstarijih pravoslavnih manastira na Kipru.

Naravno, ono što danas vidimo nije potpuno ista građevina koja je postojala pre šesnaest vekova. Tokom burne istorije Kipra manastir je više puta stradao, obnavljan i dograđivan. Današnja crkva uglavnom potiče iz XIII i XIV veka, ali je duh ovog mesta ostao isti.

Ipak, nijedna istorijska činjenica nije toliko poznata kao legenda koja ga je proslavila širom sveta.

Legenda o zmijama koja je promenila istoriju manastira

Prema predanju, područje oko današnjeg Akrotirija u IV veku pogodila je dugotrajna suša. Kako su izvori vode presušivali, ljudi su postepeno napuštali svoje domove, a napuštena zemlja postala je idealno stanište za veliki broj otrovnih zmija.

Vremenom ih je bilo toliko da je život u ovom delu ostrva postao gotovo nemoguć.

Legenda kaže da je carica Sveta Jelena, tokom jednog od svojih putovanja, saznala za ovaj problem i odlučila da pronađe neobično rešenje. Prema lokalnoj tradiciji, upravo je ona naredila da se brodovima iz Egipta i Palestine na Kipar dopreme stotine mačaka kako bi pomogle u borbi protiv zmija.

Koliko ih je zaista stiglo, danas nije moguće utvrditi. Neki izvori pominju nekoliko stotina, dok drugi govore o hiljadama mačaka. Bez obzira na broj, ova priča vekovima se prenosi među stanovnicima Kipra i postala je sastavni deo identiteta manastira.

Zanimljivo je da su mačke u to vreme imale veoma važan zadatak. Nisu bile kućni ljubimci u današnjem smislu te reči, već čuvari područja oko manastira, čija je uloga bila da drže broj zmija pod kontrolom.

Priča o dva zvonaManastir Svetog Nikole na Kipru

Jedno od najlepših predanja vezanih za ovaj manastir govori o dva zvona koja su, navodno, određivala ritam života i ljudi i mačaka.

Prvo zvono bilo je namenjeno monasima i označavalo je vreme za molitvu, baš kao u mnogim drugim pravoslavnim manastirima.

Drugo zvono, prema lokalnoj tradiciji, imalo je sasvim drugačiju svrhu.

Njegov zvuk bio je znak za mačke.

Kada bi ga čule, dolazile bi iz okolnih polja i kamenjara kako bi dobile svoj obrok. Nakon hranjenja ponovo bi odlazile u prirodu, gde su nastavile da love zmije koje su i dalje predstavljale opasnost za okolinu manastira.

Istoričari ne mogu sa sigurnošću da potvrde da su ova dva zvona zaista postojala. Ipak, ova priča vekovima se prenosi među stanovnicima Kipra i toliko je poznata da je postala gotovo neodvojivi deo identiteta manastira.

Bez obzira na to da li je u potpunosti istinita ili ne, lepo oslikava koliko su mačke bile važne za život ovog mesta.

Zvona Manastira Svetog Nikole na Kipru iznad mačke koja odmara u dvorištu manastira.
Prema lokalnom predanju, zvona Manastira Svetog Nikole na Kipru nekada su označavala vreme za molitvu, ali i okupljala mačke koje su čuvale okolinu od zmija.

Manastir Svetog Nikole na Kipru koji je gotovo nestao

Tokom svoje duge istorije manastir nije uvek imao mirnu sudbinu.

Kipar je kroz vekove bio pod vlašću Vizantinaca, Mlečana, Osmanlija i Britanaca. Svaka od tih epoha ostavila je trag na ostrvu, pa tako i na ovom manastiru.

Nakon osmanskog osvajanja Kipra u XVI veku broj monaha se postepeno smanjivao, a manastir je vremenom gotovo potpuno opusteo. Zgrade su propadale, a nekada živahno dvorište ostalo je bez svojih stanovnika.

Ipak, priča se tu nije završila.

Godine 1983. u manastir dolaze pravoslavne monahinje koje započinju njegovu obnovu. Zahvaljujući njihovom radu obnovljene su građevine, uređeni vrtovi i ponovo oživljen svakodnevni život ovog istorijskog mesta.

Sa obnovom manastira nastavila se i tradicija brige o mačkama.

Iako žive zajedno, svaka mačka ima svoj karakter, a veruje se da neke čak razvijaju posebnu povezanost sa određenim ljudima. U našem teksku saznajte: Da li mačke imaju omiljenu osobu? 

Kako manastir izgleda danas?

Danas je Manastir Svetog Nikole mirno mesto koje svake godine posećuju hiljade turista, ljubitelja istorije, fotografa i, naravno, ljubitelja mačaka.

Za razliku od mnogih turističkih atrakcija, ovde gotovo ništa nije veštački prilagođeno posetiocima.

Mačke slobodno šetaju gde žele. Neke dremaju na kamenim zidovima zagrejanim suncem, druge se skrivaju iza saksija sa cvećem, dok pojedine rado dolaze da pozdrave nove goste.

Posebnu atmosferu stvara spoj drevne arhitekture i prirode. Masline, čempresi i mediteransko rastinje okružuju manastir, dok pogled prema Akrotirskom slanom jezeru daje utisak da se vreme ovde kreće sporije nego na ostatku ostrva.

Upravo zbog toga mnogi posetioci kažu da se ovde ne dolazi samo zbog mačaka, već zbog osećaja mira koji retko gde mogu da pronađu..

Zanimljivosti koje mnogi ne znaju

Priča o manastiru krije mnogo zanimljivih detalja koji se često ne pominju.

Jedan od njih dolazi iz istorijskih zapisa koji navode da mačke nisu bile obilno hranjene. Dobijale su hranu ujutru i uveče, dovoljno da ostanu zdrave, ali i dovoljno motivisane da tokom dana nastave da love zmije.

Još zanimljiviji zapis ostavio je venecijanski hodočasnik Francesco Suriano, koji je krajem XV veka posetio Kipar. On opisuje mačke koje su se vraćale iz borbi sa zmijama povređene, ponekad bez dela uha ili nosa. Danas nije moguće utvrditi koliko su ti opisi bili doslovni, ali pokazuju da je priča o manastirskim mačkama bila poznata širom Mediterana još pre više od pet vekova.

Malo ko zna i da se Kipar često naziva ostrvom mačaka. Razlog nije samo ovaj manastir. Upravo na Kipru arheolozi su pronašli jednu od najstarijih poznatih zajedničkih sahrana čoveka i mačke, staru oko 9.500 godina. Taj nalaz pokazuje da su ljudi i mačke na ovom ostrvu živeli zajedno hiljadama godina pre nego što je nastao sam manastir.

Ova činjenica ne potvrđuje legendu o Svetoj Jeleni, ali pokazuje da je veza između Kipra i mačaka mnogo starija nego što većina ljudi pretpostavlja.

Mesto gde istorija i mačke žive zajednoManastir Svetog Nikole na Kipru

Danas je teško zamisliti Manastir Svetog Nikole bez njegovih najpoznatijih stanovnika. Dok posetioci tiho obilaze crkvu i kameno dvorište, mačke bez žurbe prolaze između njih, odmaraju na starim zidinama ili se sklupčaju u hladu maslina, kao da su oduvek bile deo ovog pejzaža.

Možda je upravo u tome njegova najveća čar.

Bez obzira na to da li verujete da je carica Sveta Jelena zaista naredila da se mačke dovedu na Kipar ili ovu priču posmatrate kao lepo lokalno predanje, jedno je nesporno – malo je mesta na svetu gde su ljudi i mačke toliko dugo delili isti prostor.

Više od šesnaest vekova kasnije, one su i dalje ovde.

Ne čuvaju više manastir od zmija kao nekada u legendi, ali čuvaju nešto podjednako vredno – uspomenu na priču koja je preživela vekove i koja i danas privlači ljude iz svih krajeva sveta.

Pogledajte kako danas izgleda ovaj neobični manastir

Ako vam se dopala ova priča, ispod možete pogledati naš YouTube Shorts u kojem ćete videti kako danas izgleda Manastir Svetog Nikole Mačaka i upoznati njegove neobične stanovnike.

Na našem YouTube kanalu macketinashop objavljujemo još mnogo zanimljivih priča o mačkama iz celog sveta, njihovom ponašanju, istoriji i neverovatnim događajima koji pokazuju zašto su ove životinje toliko posebne.

Zapratite nas i na Instagramu

Ako volite ovakve priče, fotografije i zanimljivosti o mačkama, zapratite nas i na Instagramu macketinashop, gde svakodnevno delimo sadržaj namenjen svim ljubiteljima ovih fascinantnih životinja.

Ljubav prema mačkama možete poneti i sa sobom

U Mačketina Shop-u pronaći ćete originalne majice, šolje, cegere, bedževe, postere i druge proizvode inspirisane mačkama. Svaki dizajn nastao je iz iste ljubavi prema ovim životinjama koja nas inspiriše da pišemo ovakve priče i delimo ih sa vama.

Hvala vam što ste pročitali priču o jednom od najneobičnijih manastira na svetu – mestu na kome mačke već vekovima nisu samo stanovnici, već i deo njegove istorije.

Možda vas interesuje i ovo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *